субота, 09. мај 2009.

Suncane skale prelijepog Herceg Novog

Herceg Novi je grad koji se nalazi na samom kraju Bokokotorskog zaliva. Izgled grada, kazu strucnjaci, najsimpaticnija je mjesavina romanickog, vizantijskog i orijentalnog stila ukomponovana u mediteranski izgled grada. Herceg Novi je danas grad cvijeca, prava staklena basta na otvorenom. Nekada su se obroncima njegovih brda kretali turski karavani, a u podnozju obronaka odvijali su se dvoboji, megdani i izvodila javna kaznjavanja podanickog stanovnista (raje) od strane turskih osvajaca. Ipak, ovome gradu su vjekovima pripadali mnogi, voljeli su ga carevi, u njemu uzivali kraljevi, svoju ratnicku slavu njime su pronosile velike vojskovodje. Mnoge price danas autenticno svjedoce o tim razdobljima, o nastancima hercegnovskih ostrva, tvrdjava, mjesta, crkava, rtova... Mi cemo vam ispicati interesantnu pricu koja govori o nastanku rta Kobila u blizini grada.Nekada davno na Lustici (danas poluostrvo koje se nalazi u ulazu u Bokokotorski zaliv sa desne strane) zivjeli su momak i djevojka koji su se jako voljeli. Jednoga dana odluce da odu u kupovinu u Herceg Novi. Umorni od dugog hoda napokon stigose u Novi i malo predahnuse. Kako se tada za dana valjalo vratiti natrag, pocese brzo da razgledaju sta se sve na pazaru prodaje. Tada su gradom gospodarili Turci i bilo ih je na svakom koraku. Djevojka je bila veoma lijepa, pa je na pazaru ubrzo spazi jedan turski aga kojem se mnogo svidjela. Aga odluci da djevojku otme i to dogovori sa svojim zulumcarima. Vojnici se prikradose djevojci i otese je. Kad to momak spazi, pobi se sa Turcima. Ipak, Turci lako savladase momka, i ubrzo ga pogubise, a djevojku odvedose sa sobom. Od toga dana niko od njenih bliznjih nije znao sta se sa njom tacno desilo, niti gdje se nalazi. Ipak jednoga dana djevojka se pojavi u svom rodnom mjestu, na Lustici, ali trudna. Lusticani tada proglasise da djevojka nosi agino dijete, te da je iznevjerila svoga nesudjenog muza, kojeg Turci ubise na pazaru. Kada ubrzo nesrecna djevojka izdahnu na porodjaju, o djecaku kojeg je rodila poceo se svako po malo brinuti. Svacije i nicije, dijete je odrastalo od milosti sela, ali je vremenom postao veoma buntovan i hrabar mladic. U mladosti je veoma dobro savladao rukovanje oruzjem, mrzio je Turke i strasno zudio da spere ljagu sa majcinog imena. Kada je stasao, osnovao je hajducku cetu. Cesto je sa svojom druzinom upadao u Novi (danas Herceg Novi), i cinio pometnju medju turskim osvajacima. Otimao je njihove zene i sa velikim zlatom i srebrom bjezao na Lusticu. Bjezao je preko mjesta: Sutorina, Njivice, pa sve do mjesta Rose, gdje bi ga cekale kobile, posebno pripremljene za tovare, naucene da se ne plase mora i plivanja. Potom bi na kobilama vezivao tovare sa blagom i otete turske zene. Tako pripremljen sa stizao bi do Lustice. Ipak, jednom Turci doskocise hajduku i ubise ga. Medjutim, i poslije njegove smrti kobile su danima, godinama, pa i vjekovima nastavile da ga vjerno cekaju na istom mjestu.To mjesto po legendi dobi ime rt Kobila.




Na izuzetno značajnom i atraktivnom geografskom prostoru izmedju najviše planine dinarskog masiva, Orjena (1.895 m) i ulaza u jedan od najljepših zaliva svijeta, Boku Kotorsku, smjestio se Herceg Novi.On predstavlja administrativni, kulturni i privredni centar Opštine, koja se prostire od graničnog prelaza DEBELI BRIJEG do najužeg dijela Boke Kotorske (tjesnaca VERIGE - 300 m. širine), sa vrlo bogatim i živopisnim seoskim zaledjem, na ukupnoj površini od 235 km2 i imao oko 39.000 stanovnika. Sam grad ima oko 20.000 stanovnika.Geografske koordinate grada su: 42"27' sjeverne geografske širine i 18"33' istočne geografske duzine.Reljefne karakteristike:planina ORJEN (1.895 m, poznat po svojim endemskim vrstama, rekreativnim stazama i skijanju u kasnim proljećnim, ponekad i ranim ljetnjim mjesecima)brda: DOBROŠTICA (1.570 m) i RADOŠTAK (1.441 m)poluostrvo LUŠTICA, sa najvišim vrhom OBOSNIK (586 m) Sam ulaz u Bokokotorski zaliv se nalazi izmedu rtova OŠTRO i MIRIŠTE i širine je cca. 2.900 metara.Maksimalna dubina vode u Zalivu je 61 metar, a prosjecna dubina je 27,8 metara.Od 1997. godine Boka Kotorska je i zvanično uvrštena u Asocijaciju 28 najljepših zaliva svijeta.
Podneblje Boke Kotorske ima blagu mediteransku klimu, čije su osnovne odlike suva i topla ljeta i blage zime. Sam Herceg Novi ima specifičnu mikro klimu koja je uslovljena izuzetno dobrom južnom ekspozicijom, blizinom mora, krečnjackom podlogom i planinskim zaleđem, koje sprečava prodor hladnih vazdušnih masa.Zbog svega toga Herceg Novi ima vrlo visoku prosječnu godišnju temperaturu vazduha koja iznosi 16,2 C (približno istu imaju mediteranski gradovi kao što su Napulj i Lisabon) i čak prosječno godišnje oko 200 sunčanih dana. Ljeti, u julu i avgustu, grad ima prosječno 10,7 sunčanih sati dnevno.Karakteristična su, takođe, i mala temperaturna kolebanja tako da je prosječna dnevna oscilacija temperature samo oko 4 C. Prosječna dnevna temperatura morske vode tokom ljetnjih mjeseci od 22 - 26 C i približno ista prosječna dnevna temperatura vazduha omogućava kupališnu sezonu u trajanju od najmanje pet mjeseci.Salinitet mora iznosi 38%.Godišnji prosjek padavina je 1.930 mm/m2, a relativna vlažnost vazduha je najviša u jesen i dostiže do 80%, a najniža je ljeti 63%.Karakteristični vjetrovi koji duvaju na ovom području su: - MAESTRAL (zapadni - duva ljeti), - BURA (sjeverni - duva zimi), - ŠILOK (južni - duva tokom godine), - JUGO (južni - duva pretežno zimi),te GREGO, LEVANAT, TRAMUNTANA, OŠTRIJAL, PULENAT - manje cesti i manje poznati vjetrovi.Herceg Novi i njegova Rivijera posjeduju izuzetno bogat i raznovrstan hortikulturni potencijal koji je uslovljen povoljnom klimom, geografskim položajem, reljefom i konfiguracijom terena.U pejzažima našeg grada, pored brojne domaće mediteranske flore, zastupljeno je i preko 250 vrsta različitog egzotičnog bilja porijeklom sa svih kontinenata, što mu daje specifičnu karakteristiku i privlačnost. Egzotične vrste poput mimoza, agava, cikasa, magnolija, eukaliptusa, araukaria su se veoma uspješno aklimatizovale na našem podneblju i sa autohtonom vegetacijom čine jedinstven ukras. MIMOZA (Acacia dealbata) je zimzelena, drvenasta biljka porijeklom iz Australije, raste kao grm ili stablo različite visine i do preko 10 m. Ima dvostruko peraste listove i zlatno žute grozdaste cvjetove, koji imaju specifičan miris. Cvjeta u periodu od januara do marta. KAMELIJA (Camellia japonica - iz porodice čajeva) je ukrasna zimzelena biljka grmolikog oblika, porijeklom iz Japana i Kine. Cvijet je okruglastog oblika bijele, crvene ili ružičaste boje sa raznim nijansama.Kamelije cvjetaju od decembra do aprila.OLEANDER (Nerium oleander) je zimzelena ukrasna biljka, koja raste u obliku grma ili manjeg stabla, visine 2-4 metra sa raznobojnim cvjetovima, koji se razvijaju u periodu od juna do avgusta. MAGNOLIJA (Magnolia grandiflora - iz porodice magnolije) je biljka koja potiče iz Sjeverne Amerike i dostiže visinu do 12 m. BUGENVILIJA (Bougenvillea sanderiana - odomaćen naziv je bogumila) jedna je od najljepših penjačica koja prekriva južne fasade i zidove u našem gradu. Potiče iz Brazila i Srednje Amerike, a na našu rivijeru donijeta je sa Azurne obale.EUCALYPTUS GLOBALUS - australijska zimzelena biljka, koja u postojbini narasta i preko 100 metara, pa se ubraja medju najveće biljke na svijetu.ARAUCARIA EXCELSA - porijeklom sa ostrva Norfolk u Tihom okeanu, zimzelena biljka sa pršljenasto razvijenim granama, koja narasta i preko 70 metara.AUCUBA JAPONICA - zimzeleni grm iz Japana, sa veoma dekorativim kožastim, sjajnim listovima, zelene ili zlatno-žute boje.




Gradska muzika Herceg Novi osnovana je 1886. godine. Odlikovana je ukazom Josipa Broza Tita, 1971. godine, ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima i dobitnik je dvije Oktobarske nagrade Herceg Novi 1968. i 1986. godine.Njene prostorije krasi mnoštvo pehara, plaketa, diploma i zahvalnica, dobijenih na raznim takmicenjima i manifestacijama, od kojih izdvajamo: Zimske Olimpijske igre u Sarajevu, Vinkovacke jeseni, nagradu tjednika Arena za najbolji nastup, polazak štafete iz Mostara, tri nagrade kulturno prosvjetnog saveza Crne Gore, zahvalnice turistickih društava Sanski most, Dubrovnik, Sarajevo, turistickog saveza Boke Kotorske, povelja turistickog saveza Crne Gore, povelja turistickog saveza Jugoslavije, zahvalnice o saradnji sa muzikama Kotor, Tivat, Djenovic, Budva, Cavtat, Stolac, Bjeljina, Goražde...Gradska muzika jedan je od nosilaca Praznika Mimoze, vezana je za osnivanje prvih mažoretki jugoistocne Evrope u okviru Gradske muzike. Od februara 1972. godine orkestar i mažoretke imaju jednoobrazne uniforme.Za svojih preko 120 godina rada proputovali su bivšu Jugoslaviju i mnoge zemlje Evrope, gdje su primljeni kao dragi gosti, donoseci svojim domacinima mirise i melodije naše Boke i Herceg Novog.





HERCEGNOVSKE MAŽORETKEsu prve mažoretke na prostorima bivše Jugoslavije, a do njihovog formiranja došlo je zaslugom Turističkog saveza Boke Kotorske, hercegnovskih turističkih radnika i, nadasve, zaslugom velikog entuzijaste i turističkog radnika Petra Vučetica i cijele njegove porodice.
HERCEGNOVSKI TROMBONJERISredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka, u prvim godinama "Praznika mimoze", dio programa su bili i "Dubrovački trombonjeri", uz pomoć kojih je početkom osamdesetih godina u Remontnom zavodu "Sava Kovačević" u Tivtu napravljeno 12 pušaka, popularno zvanih "trombona" i tako je "Praznik mimoze" dobio svoje, hercegnovske trombonjere, a to su momci koji idu ispred svih u paradi "Praznika", pucajući iz trombona, pušaka bez cijevi koje, koristeći bijeli barutni prah i metak od vazdušne puške kao inicijalnu kapislu, izazivaju samo jaku buku sa dimom i najavljuju dolazak defilea, karavana "Praznika", proljeća.....




STARI GRADje jedinstvena arhitektonska cjelina, u samom središtu današnjeg gradskog jezgra. Ako krenete sa glavnog gradskog trga - Trga Nikole Djurkovića, Stepeništem Kralja Tvrtka ispod Sahat kule, nakon, ne više od šezdesetak stepenika, pred Vama se otvara Trg Hercega Stefana (češće zvan Belavista), sa crkvom Sv. Mihaila Arhandjela i Spomen česmom, a ulazeći na sam trg proći ćete pored zgrade Gradskog arhiva.Ukoliko produžite pravo pa skrenete desno, ući ćete u ulicu Marka Cara. Na njenom kraju je Trg Mića Pavlovića sa crkvom Sv. Jeronima, crkvom Sv. Leopolda i zgradom Muzičke škole - bivše gradske gimnazije.Ako, pak, sa Trga Belvista krenete desnim stepeništem, tj. ulicom Marka Vojnovića, proći ćete, prvo, pored zgrade Radija Herceg Novi, pa zatim pored galerije "Josip Bepo Benković", i stići do Forte Mare, prelijepe tvrdjave koja kao da izvire iz mora.Ukoliko se vratite natrag, na početak stepeništa i "skrenete" več poslije same Sat kule, lijevo stepeništem uzbrdo, stići ćete do Kanli Kule, danas poznatije kao Ljetnja pozornica - i sve to možete laganim hodom obići za manje od trideset minuta.
LAZARETje atraktivna i impozantna gradjevina, koja je u vrijeme kada je izgradjena (18. vijek) predstavljala glavnu zdravstvenu i sanitetsku ustanovu za Boku Kotorsku. Nalazi se u Meljinama, a datira iz 1732. godine. Gradili su je Mlečani u klesanom kamenu, koji su kaludjeri pripremali za gradnju velike manastirske crkve na Savini. U dvorištu ove gradjevine nalazi se kapela Sv. Roka, gradjena 1730. godine, u vrijeme izgradnje samog Lazareta. Crkva je rekonstruisana 1892. godine. U središtu ovih gradjevina ogradjenih zidom sa dvoje vrata i tri atrijuma sa nekoliko manjih zgrada, nalazi se fontana. Ispred zgrade se nalaze dva pristaništa, jedno veće sa lukobranom i jedno manje.
PARK BIVŠEG HOTELA "BOKA"nekada je bio pravi botanički vrt, lociran u samom Centru grada. Formiranje parka otpočelo je kada i gradnja hotela, 1908. godine, pravi oblik i sadržinu dobija za vrijeme Prvog svjetskog rata, posebno 30-tih godina prošlog vijeka.U parku se nalazi preko 80 vrsta biljaka, koje su bokeljski pomorci donosili iz raznih krajeva svijeta. Do 1979. godine u parku se nalazio i ribnjak, koji je tada srušen zbog posljedica koje je imao hotel "Boka" od zemljotresa , ali je 2000. godine, zajedničkom akcijom Turisticko-informativnog centra i Opštine Herceg Novi, ribnjak, koji je bio skoro identičan prvobitnom projektu inženjera Momčila Tapavice, ponovo izgradjen na istom mjestu, po projektu Novljanina Bora Dabovića. PLAVA ŠPILJAje jedna od najatraktivnijih u nizu pećina koje se nalaze na poluostrvu Luštica, smještena izmedju uvale Zlatna luka i Rta Mokra gora. Udaljena je od Herceg Novog 5,7 nm. Ima dva otvora pod uglom od 45 stepeni, visina od nivoa mora do vrha tavanice je 9 m, a dubina 3 - 4 m. Svoj naziv je dobila po neobično plavoj boji koja nastaje tokom vedrih dana, refleksijom sunčevih zraka koji se odbijaju od njenu površinu. Posjeta ovoj pećini obavezan je dio programa izletničkih tura kroz Bokokotorski zaliv, a u nju se može ući običnom barkom ili manjim brodićima.


OSTRVO MAMULAna pomorskim kartama je poznato pod nazivom Lastavica, dok je svoje opšteprihvaćeno ime Mamula dobilo po austrijskom generalu Lazaru Mamuli, koji ga je utvrdio sredinom 19. vijeka. Mamula je nenaseljeno ostrvo na samom ulazu u Bokokotorski zaliv, udaljeno od Herceg Novog 3,4 nm. Kružnog je oblika, prečnika 200 m, obraslo niskom vegetacijom, sa plažom i pristaništem na sjevernoj strani. U vrijeme oba svjetska rata na ovom ostrvu je bio zatvor i kao znak sjećanja na taj period postavljena je spomen ploča. Za oživljavanje i turisticku valorizaciju ovog izuzetno atraktivnog ostrva napravljeno je nekoliko projekata, ali nijedan nije do sada realizovan.Mamula je i dalje napušteno ostrvo, ali i omiljeno ljetno izletište. PARK SAVINSKA DUBRAVAOd bivšeg motela "Dubrava" (danas zgrada direkcije HTP "Boka" AD) prema istočnoj strani grada, prema Meljinama, vodi put u Savinsku dubravu. Cijelom Dubravom, kroz čemprese, borove, kestenove, grabove i hrastove, uz nekoliko prelijepih vidikovaca, krivudaju staze bogom dane za rekreaciju. Asfaltni put kod ulaza u Manastir Savina trasiran je tako da se jedan stoljetni hrast medunac našao usred asfalta - na sredini kolovoza i dan danas odolijeva automobilima.
"NEBESKO OGNJIŠTE"je vrlo neobična stara porodična kuca, pretvorena u izložbeni prostor, vajarski atelje, prepuna eksponata autora Koste Kilibarde. Ovaj izvorni umjetnik, zajedno sa prirodom, njeno drvo preobražava u najrazličitije oblike i sadržaje dajući im pritom jedan novi život i trajanje. Ova svojevrsna "galerija" nalazi se na brdašcetu Lalovina, u Zelenici


U periodu izmedju dva svjetska rata u Herceg Novom je radilo više hotela, medju kojima "Amerika", "Rudnik", "Jadran", "Balkan", "Savina", "Evropa", "Topola", "Erceg Novi", "Srpski hotel", "Beograd"... Godine 1926. svoja vrata gostima otvorio je i hotel "Plaža" vlasništvo porodice Trani na približno istom mjestu na kojem se nalazi i danas.Godine 1906. Tomo M. Katurić je dobio dozvolu za držanje konačišta u Kamenarima, a 1929. godine je u Igalu otvoren hotel "Igalo", vlasništvo porodice Janković. U Zelenici, pored spomenutog hotela "Plaža", radio je i hotel "Boka", vlasništvo Obrena Dundjerovića, kojeg su Njemci digli u vazduh pri povlačenju 1944. godine, i hotel sa istim imenom vlasništvo Blagoja Mićunovića. Turističko društvo "Savina" - Herceg Novi, koje i danas postoji, osnovano je 1922. godine, a današnje Turističko društvo "Igalo" (tada se zvalo "Tamaris") 1927. godine.
Još davne 1929. godine hercegnovska opština je proglašena za "morsko kupalište i klimatsko lječilište" jer od davnina se znalo za ljekovita svojstva priobalnog morskog mulja zvanog "igaljsko blato" i mineralne vode "igaljske slatine". Vremenom, razvojem Igala, termin klimatsko lječilište se gubi kao termin za cijelu Opštinu. Već pomenuti hotel "Igalo", sa 16 soba i 40 ležaja, bio je podignut upravo na mjestu gdje se nalazi današnja zgrada Prve faze Instituta i već tada je imao, na primjer, hotelski automobil koji je dočekivao goste u pristaništu ili aerodromu "Gruda".

1930. godine je izvršeno ispitivanje igaljskog blata u laboratorijumu poznatog francuskog ljecilišta Viši ("Vichy"), koje je definitivno potvrdilo njegovu izuzetnu ljekovitost, ali tek nakon Drugog svjetskog rata, zahvaljujuci dr. Svetozaru Živojnoviću realizovani su davno donijeti planovi o osnivanju lječilišta u Igalu, koje je Odlukom vlade Crne Gore od 1.XI 1949. godine konačno i osnovano.Da je turizam u hercegnovskoj Opštini, u tim godinama izmedju dva Svjetska rata, bio na visokom stepenu razvoja svjedoči i podatak iz 1935. godine po kome je te godine 8 hotela i jedno odmaralište radilo tokom cijele godine zbog posjedovanja grijanja u toku zime.Boravišna taksa je uvedena još 1919. godine uz "strogu kontrolu na osnovu važećeg pravilnika za Zetsku banovinu"...Prvi kongres održan u Herceg Novom, koji će nakon toga postati jedan od najznačajnijih centara kongresnog turizma šireg regiona, održan je u maju 1939. godine - bio je to 4. Jugoslovenski kongres borbe protiv tuberkuloze.Intenzivan i organizovan razvoj turizma na ovom području vezuje se za šezdesete godine prošlog vijeka, kada su izgradjeni skoro svi danas postojeći hoteli, tada su to bili veliki i moderni hoteli.Jedino su hotel "PLAŽA", u današnjem izgledu, i II faza Instituta "Dr. Simo Milošević" - Mediteranski zdravstveni centar izgradjeni kasnije, 1980. odnosno 1988. godine.Poslednjih godina došlo je do izgradnje većeg broja manjih privatnih hotela, vila i apartmana.Danas je u našoj Opštini ukupno 19 kategorisanih hotela i 2 pansiona.